U srijedu, 24. lipnja 2026. godine, u prostoru DSR „Centar za sport i rekreaciju Zagreb“ u Ulici kralja Držislava 6 održana je radionica „Upoznajmo razočaranje“. Radionicu je vodila Ivana Barić, magistrica socijalne pedagogije i psihoterapeutkinja realitetne terapije pod supervizijom, a organizirali su je IOK Zagreb i DSR „Centar za sport i rekreaciju Zagreb“ u sklopu zajedničkog ciklusa edukativnih susreta.
Kroz predavanje, praktične zadatke i otvorenu raspravu sudionici su istraživali emociju koja je poznata svima, ali o kojoj rijetko razmišljamo na dublji način. Uvodna aktivnost u parovima potaknula ih je da osvijeste koliko očekivanja utječu na suradnju, međuljudske odnose i način na koji doživljavamo različite životne situacije.
Na početku radionice Ivana Barić istaknula je važnu poveznicu između očekivanja i razočaranja:
„Kada se bavimo temom razočaranja, nužno je krenuti od očekivanja. Čim razvijamo očekivanja, istodobno preuzimamo odgovornost i za ta očekivanja i za razočaranja koja iz njih proizlaze.“
Očekivanja oblikuju naše doživljaje
Jedna od središnjih tema radionice bila je spoznaja da razočaranje ne nastaje tek kada se dogodi nešto neugodno. Ono često počinje puno ranije, u očekivanjima koja stvaramo prema drugim ljudima, okolnostima ili sebi.
Sudionici su razgovarali o tome kako nerijetko idealiziramo druge osobe te im pripisujemo osobine ili ponašanja koja postoje samo u našoj predodžbi. Kada se stvarnost pokaže drugačijom, javlja se osjećaj razočaranja, iako dio odgovornosti leži upravo u našim očekivanjima.
Naglašeno je i kako razočaranje rijetko dolazi samo. U njemu se često isprepliću tuga, ljutnja, osjećaj nemoći i krivnje. Ipak, upravo takva iskustva mogu pomoći da bolje upoznamo sebe, vlastite granice i način na koji gradimo odnose s drugima.
Kada uvjerenja postanu izvor razočaranja
Kroz primjere iz svakodnevnog života sudionici su promišljali o uvjerenjima koja oblikuju njihova očekivanja. Razgovaralo se o čestim pretpostavkama, poput toga da pravi prijatelj uvijek mora biti dostupan, da uspješan sportaš uvijek postiže vrhunske rezultate ili da određeni životni izbori automatski vode sreći.
Voditeljica je objasnila kako upravo takva uvjerenja mogu povećati vjerojatnost razočaranja. Što su očekivanja čvršća i manje prilagođena stvarnosti, to je veća mogućnost da ćemo se osjećati iznevjereno.
Posebna pažnja posvećena je i situacijama u kojima pokušavamo promijeniti druge ljude ili okolnosti koje nisu pod našom kontrolom. Takvi pokušaji često dodatno produbljuju osjećaj frustracije i razočaranja.
Razočaranje kao prilika za osobni rast
U završnom dijelu radionice predstavljeni su načini koji mogu pomoći u zdravijem suočavanju s razočaranjem. Sudionici su razgovarali o važnosti prihvaćanja vlastitih emocija, preispitivanja očekivanja te realnijeg sagledavanja odnosa i životnih situacija.
Poseban naglasak stavljen je na pitanje što iz svakog razočaranja možemo naučiti i kako upravo neugodna iskustva mogu pridonijeti razvoju emocionalne otpornosti.
Radionica je završila riječima koje su sažele njezinu glavnu poruku:
„Mutna voda se najbolje razbistri kad je ostaviš na miru. Sjetite se uvijek toga kad vas nešto muči.“
Još jedan edukativni susret pokazao je koliko je važno razumjeti vlastita očekivanja i emocije. Upravo takvo razumijevanje može pridonijeti kvalitetnijim odnosima, većoj otpornosti na životne izazove i boljoj brizi o vlastitom mentalnom zdravlju.
